Početnam95 treviso 2008
m95 treviso 2008

Maraton.

Legendarna disciplina.

Naziv “maraton” potječe iz legende o grčkom vojniku Fidipidu ,koji je,prema grčkom povjesničaru Herodotu,490 g.prije Krista trčao od polja Maratona do Atene da bi objavio pobjedu grčke vojske nad Perzijancima kralja Darija I.Procjena je da je udaljenost od Maratonskog polja,tj.mjesta bitke do Atene oko 34,5 km.

Nema dokaza da se taj događaj ( Fidipidovo trčanje i njegov tragičan kraj) doista i zbio.

U moderno doba,na ideju organiziranja takove utrke došao je Michael Breal koji je predložio da se utrka uvrsti u program I Olimpijskih igara u Ateni 1896.godine.Taj prijedlog podržao je i Pierre da Coubertin,otac modernih igara.

Prvi maraton ipak nije održan na Olimpijskim igrama,već kao izborno natjecanje grčke olimpijske reprezentacije.Na tom prvom maratonu pobijedio je Charliaos Vasilakos sa vremenom 3 sata i 18 minuta.

Prvi maratoni su se održavali na različitim udaljenostima, ovisno o konfiguraciji terena, te su varirali između 40 i 42 km. Tek je od 1921godine Međunarodna atletska federacija prihvatila udaljenost od 42,195 kao standardnu.

S vremenom,maraton je od elitne trkačke discipline postao izazov za bezbroj rekreativaca te želja za pobjedom duha i tijela nad beskonačnom cestom,naporom,bolima i umorom. Procjenjuje se da godišnje u svijetu maraton istrči oko milion ljudi.U Hvatskoj oko 4 stotine .

Kao što je moderni nomad-turist vođen poslovicom “Vidjeti Rim pa umrijeti” tako je svakom rekreativcu san istrčati maraton.

Vođeni tom željom,iz Varaždina je 29.ožujka put Trevisa (Italija) krenula mala,ali hrabra grupica rekreativaca .Organizacija puta bila je od strane Trkačkog kluba Marathon 95,koji djeluje već 13 godina i u čijem sam okrilju posjetio neke od najljepših trkačkih manifestacija u Hrvatskoj i Europi.

 

Slika:Skupina rekreativaca iz Varaždina

Nakon ugodnog puta,stigli smo u Treviso i smjestili se u obližnjem mjestu Mogliano koje se nalazi na pola puta između Venecije i Trevisa.Prijava za utrku i posjet Expo-u proteklo je relativno brzo te je ostalo samo iščekivanje sutrašnjeg starta.

Na start smo krenuli lokalnim vlakom koji nas je brzo dovezao do mjesta Vitorio Veneto.

Inače,utrka starta iz 3 mjesta :Vittorio Veneta,Vidora i Ponte di Piavea.Start je organiziran iz 3 mjesta na sjećanje na završetak I svjetskog rata i dugotrajnu bitku koja se odvijala u okolici Trevisa.Naime,vojničke čete Talijanske vojske krenule su iz gore navedena tri grada i udružile se na 22 km udaljenom mostu na rijeci Piave poznatom pod imenom Ponte della Priula.

Prekrasna utrka,prekrasan ambijent,vrhunska organizacija.Bez obzira na opušten pristup i smisao za improvizaciju,Talijani su zaista majstori.Savršeno.

Svaka od kolona trkača koje su krenule iz navedenih gradova dobila je šilt-kape crvene,bijele i zelene boje.Na 22.km sve tri kolone slile su se u jednu i tako bojama simbolizirale stvaranje talijanske zastave.

Za mene najimpresivniji trenutak desio se nešto kasnije.Prolazili smo širokom ulicom omeđenom drvoredom velikih,starih borova.U tom trenutku iznad nas je proletio u niskom letu avion i ispuštao dim u bojama Talijanske zastave.Odmah nakon toga došli smo do mosta preko rijeke Piave dužine cca 500-600 m.Uzduž cijelog mosta bila je masa ljudi koji su navijali,a na svaki 10-tak m bili su,vjerojantno vojnici u starinskim uniformama sa zastavama.Fascinantan prizor,kao izrežiran trenutak moga dolaska na most i prolaska aviona.

U okolici mosta i na samom mostu valjda je bilo 5000 ljudi.

 

Slika:most Ponte della Priula preko rijeke Piave

Inače,sama utrka je vrhunski organizirana.Trasa prolazi iz mjesta Vittorio Veneto kroz veliki broj manjih mjesta do centra Trevisa.Prometa,naravno,nema ( nitko mi nije trubio i psovao mater kao na Zagrebačkom maratonu),a uz cestu ogroman broj ljudi koji su zdušno navijali za sve koji su trčali - čak i za mene,kojeg nisu poznali,koji sam bio u CRO majici i vidjelo se da nisam Talijan.

Još sad mi u glavi odzvanjaju povici "bravo" i "avanti".

Inače,u organizaciji sudjeluje cijela lokalna zajednica.Na okrjepama (kojih je bilo uredno svakih 5 km ,i bilo je "i ića i pića") i na stanicama sa spužvama bilo je i mlado i staro - nije mi jednom vodu dodala gospođa od 60+ godina!Još jednom,fascinantno.Očito je smisao za dobrovoljan rad izrazito razvijen.

Učestvuju svi - i lokalni lovci,i vatrogasci,i bajkeri,i vojni veterani...

Što se tiče same utrke i mojeg učešća u njoj,tu se nema što puno za napisati.

Startalo je oko 5000 ljudi a u cilj nas je došlo 4631.Ja sam zauzeo 2473.mjesto.

Vremenske prilike su bile dosta nepogodne za trčanje - na startu je temperatura bila 7 stupnjeva,da bi strijelovito rasla - nakon sat vremena 14,oko podneva 21 a u cilju 24.S obzirom da sam prošlih 3 tjedna trenirao na temperaturama oko nule,temparaturni skok mi nije dozvolio nikakvo "natjeravanje".Oprezno,lagano sam trčao,pio sam puno tekućine,puno se polijevao po glavi,licu i rukama.Kao i svaka pečenka koja se zalijeva da se fino ispeče,i ja sam dobro zagorio i dobio onaj divan "sjenokoša look".

Inače,čak sam htio odustati na 35.km ( mene izgleda maratonski zid pogađa na 35 ),ali sam malo hodao,malo se družio s jednim talijanom - jedan drugom smo se žalili na "izvrsnom" engleskom kako nam je teško - pa je onda opet krenulo.

Rezultat mog 5,jubilarnog maratona je 3:55,i u potpunosti sam zadovoljan postignutim.

Inače,izgleda da je i u Trevisu isto tako naglo zatoplilo,tako da je medicinska služba imala pune ruke posla.Toplotni udari i sunčanice bile su normalne reakcije tijela na vrućinu. Kod trkača iz našeg autobusa imali smo sitnijih gore opisanih problema.

To je bilo naročito izraženo u cilju,gdje je kod mnogih nastupio hemodinamički šok i gubljenje svijesti - naime,ne smije se odjednom stati,prestati trčati već lagano protrčkarati unaokolo da se tijelo privikne na novi "režim rada".

Primjetio sam da u Italiji maratone trče ( naravno,izuzimajući elitu ) najčešče srednjovječni ljudi koji se uopće ne zamaraju rezultatom,trče 5+ sati, jednostavno uživaju u ambijentu i doživljaju.

Sve u svemu,prekrasan izlet i jedno sasvim novo iskustvo te definitivno najljepša utrka na kojoj sam do sada bio ( a bio sam na 5 maratona,40 polumaraton i stotinjak manjih utrka ).

Treviso maraton je ogledna slika kako treba izgledati događaj u kome cijela zajednica učestvuje svim srcem.



Slika:medalja i startni broj: